Abeceda mog života

Q, kao panika. Drhtim. Pariz. Posljednji tango u Parizu. Zamišljam ga mrtvog, leži tamo u dnevnoj sobi: Marlon Brando kleči pored odra svoje voljene nevjerne žene i razgovara s njom. P, preživjet ću. Q, kao priča. P, kao pričest. Kao plač. S, strah. San, sine. N, neizvjesnost. K, košulje, njegove košulje, ispeglane. Q, pakiranje. Peglanje. Z, zauvijek. 'Ovaj put zauvijek', kao u toj pjesmi. Z, ćao. Zvat ću te. K, kofer, Samsonite. Kravate. Oh, oprosti. U, umrijeti, uvijek, uvući kragnu. Uvrede. T, telefon. Doći ću uveče, rekao je, ako ti odgovara, po svoje stvari. R. Razmislio je o tome, pa je rekao, bolje je da svi odu. Za nekoliko sati, doći će da ode. Bojim se, sada kada smo se dogovorili, odjednom, bojim se da ga vidim, ponovo, licem u lice, dok ulazi, dok mu predajem kofer, dok oduzima svoj život, spakovan i ispeglan. Bojim se da ću se rastrgati od te nepodnošljive scene, to je sve čega se bojim. Ne bojim se biti sama. Preživjet ću. Roman Abeceda mog života mogao bi biti abeceda svake žene - to je priča o ljubavi, planovima, razočaranju, raspadu porodice, usamljenosti i pokušaju da se uhvati komadić sreće, da se izbjegne izgubljeno vrijeme među licima i vilicama. Ali prije svega, ovo je priča o tome koliko lako zaboravljamo da imamo nešto čega se trebamo sjećati i kako bismo trebali pamtiti da ne bismo zaboravili šta je važno.