Dostava u Isu
Brend:Laguna
Prodavac:Grad knjige
19,00KM
Broda za Issu je ekološki i historijski (dok Perišić nema mnogo prethodnika, ne samo u hrvatskoj književnosti), u njemu se susreću historija i priroda, kreće se kroz milenijume i uspijeva održati vertikalnost priče. Tražeći nove puteve, roman pronalazi način da reinkarnira mit iz modernog doba: o Issi, prvom gradu na Jadranu.
Romani Roberta Perišića ne nastaju brzo, izlaze u dužim intervalima, ali je utješno što dugo traju. Roman Područje bez signala iz 2015. godine prvo je imao uspješan put od Hrvatske do francuske i američke publike, a nedavno je po romanu snimljena i TV serija, koja je dobila nekoliko međunarodnih nagrada. Perišićev roman Naš čovjek na terenu, iz 2007. godine, nakon što je prethodno objavljen u desetak zemalja, nedavno je objavljen i u Francuskoj, uz pohvale u Le Mondeu i drugdje; Očigledno, decenija i po pauza nije naškodila ni toj priči, iako snažno uronjenoj u taj trenutak, jer ova pripovjedačica ne samo da opisuje vrijeme, već ga skulpturalno oblikuje. Ovdje govorimo o vremenu jer je ono - uvijeno i bučno poput duboke školjke - ujedno i pravo područje radnje Broda za Issu.
Prethodne čitaoce ovog autora, kao i druge, treba upozoriti - ovo je nešto sasvim drugačije.
Kalia, rođena kao robinja u Sirakuzi, i neobična Vjetrovka, vode nas u priču koja zaranja u zaboravljeno, početak. Ovo je priča o osnovnim stvarima, s jedne strane potpuno blizu zemlje, s druge strane u vjetru, koji je obično metafora za zaborav, ali ovdje vjetar ne zaboravlja. Ako će vas odvesti u pogled djeteta, u pogled osnova, ako vas može zanimati priča u kojoj junaci nisu samo ljudi već i mačke i magarci i vinova loza našeg Mediterana, onda je ovo knjiga za vas.
Kako je to moglo izgledati kada je Jadran bio sjeverno more, na rubu svijeta? Kako je nastao svijet koji danas nazivamo Mediteranom, je li oduvijek postojao? Ko su bili Liburni, čije je nebo bilo žensko? Je li čovjek ukrotio ovce ili je to zapravo učinio pas? Kako je mačka došla na Jadran u istom čamcu, zajedno s pismenošću i urbanizmom? Je li magarac, vječno bez prava, prvi radnik? Koga su dočekali na Palagruži?
Romani Roberta Perišića ne nastaju brzo, izlaze u dužim intervalima, ali je utješno što dugo traju. Roman Područje bez signala iz 2015. godine prvo je imao uspješan put od Hrvatske do francuske i američke publike, a nedavno je po romanu snimljena i TV serija, koja je dobila nekoliko međunarodnih nagrada. Perišićev roman Naš čovjek na terenu, iz 2007. godine, nakon što je prethodno objavljen u desetak zemalja, nedavno je objavljen i u Francuskoj, uz pohvale u Le Mondeu i drugdje; Očigledno, decenija i po pauza nije naškodila ni toj priči, iako snažno uronjenoj u taj trenutak, jer ova pripovjedačica ne samo da opisuje vrijeme, već ga skulpturalno oblikuje. Ovdje govorimo o vremenu jer je ono - uvijeno i bučno poput duboke školjke - ujedno i pravo područje radnje Broda za Issu.
Prethodne čitaoce ovog autora, kao i druge, treba upozoriti - ovo je nešto sasvim drugačije.
Kalia, rođena kao robinja u Sirakuzi, i neobična Vjetrovka, vode nas u priču koja zaranja u zaboravljeno, početak. Ovo je priča o osnovnim stvarima, s jedne strane potpuno blizu zemlje, s druge strane u vjetru, koji je obično metafora za zaborav, ali ovdje vjetar ne zaboravlja. Ako će vas odvesti u pogled djeteta, u pogled osnova, ako vas može zanimati priča u kojoj junaci nisu samo ljudi već i mačke i magarci i vinova loza našeg Mediterana, onda je ovo knjiga za vas.
Kako je to moglo izgledati kada je Jadran bio sjeverno more, na rubu svijeta? Kako je nastao svijet koji danas nazivamo Mediteranom, je li oduvijek postojao? Ko su bili Liburni, čije je nebo bilo žensko? Je li čovjek ukrotio ovce ili je to zapravo učinio pas? Kako je mačka došla na Jadran u istom čamcu, zajedno s pismenošću i urbanizmom? Je li magarac, vječno bez prava, prvi radnik? Koga su dočekali na Palagruži?
