Slušajte kako pada kiša.

Oliviina prva knjiga, Sve što krijemo u ladici, bila je Knjiga godine u Francuskoj i dočekana je s oduševljenjem i od strane publike i kritičara, kao i ovaj roman.

Približavajuća grmljavina trese prozorska okna. Kao da osjeća dolazak oluje, crna mačka ne prestaje mjaukati. Carmen otvara prozor i pušta mačku u stari porodični kafić u Marseilletteu, gradu blizu granice Francuske i Španije. Mjesto je neobično puno. Prošle su godine otkako je Carmen vidjela toliko lica i čula toliko glasova koji se isprepliću, kao u pjesmi. Ta pjesma je podsjeća na padajuću kišu i miris sumpora u zraku. Ta pjesma je vraća kroz godine. Svaka od tih osoba dotakla je njen život, ostavljajući svoj trag: neki ožiljak, neki osmijeh.

Tu su Rita i Leonor, njene starije sestre, s kojima dijeli stigmu egzila, ali odbija slijediti njihov put, jer nakon toliko problema želi uzeti svoju sudbinu u svoje ruke. Tu je njena rođakinja Kali, koja ju je uvijek dočekivala bez pitanja, zagrljajem. Tu je i Escutto, njen tihi anđeo čuvar. Od hacijende blizu Toleda, preko zatvora Ventas u Madridu, gdje divljaju frankisti, pa sve do putovanja prekookeanskim brodom, Olivia Ruiz majstorski nas vodi kroz priču u kojoj, nakon svih teškoća, ljubav konačno pobjeđuje nasilje. Još jedan dirljiv roman Olivije Ruiz.